Održavanje stajaćih voda
Činjenica je da mala jezera (vodene površine manje od 10 hektara) čine 30% svih površina stajaćih voda naše planete. Osim što čine ogromni vodni resurs, njihov značaj je velik: ona su veoma bogata i raznovrsna staništa. Kao prirodni ili poluprirodni ekosistemi u kojem živi bogat i različit svet, značajno doprinose biodiverzitetu jednog područja. U biološkom smislu, postojanje malih vodenih površina je uslov za opstanak značajnog broja populacija vodenih i kopnenih vrsta, a zahvaljujući raštrkanom rasporedu u prostoru čine „most” među staništima i nude opstanak i onim vrstama koji se sporije kreću.
Prirodni procesi naseljavanja živog sveta na površine nastale uticajem čoveka mogu da se ubrzaju i usmeravaju. Planskom sadnjom vodenih biljaka i dobro promišljenim naseljavanjem vodenih životinja vrednosti malih veštačkih vodenih površina mogu da se unaprede za vrlo kratko vreme. Iako postoje značajna iskustva na planu rekultivacije depresija - površinskih eksploatacija gline, lesa, peska i šljunka – praktični rezultati na polju rekultivacije u Vojvodini su još uvek siromašni.
Većina plitkih voda u Vojvodini je pod velikim opterećenjem usled različitih oblika zagađivanja iz spoljašnje sredine. Ova opterećenja skoro uvek su praćena sa hroničnim nedostatkom rastvorenog kiseonika u vodi. Veštačkim unošenjem vazduha u niže slojeve vode, difuznom aeracijom, nadoknađuje se ovaj nedostatak, optimalizuju uslova života i značajno doprinose očuvanju estetskih i drugih vrednosti jezera.