O značaju i osobinama subotičkih šuma
Izmereno je da se godišnje oko 13 miliona kubika peska nađe u vazduhu, što znači da bi za dve godine Subotica bila zasuta peskom da nije šuma koje je okružuju. Šume, osim što su prvenstveno zaštitnog karaktera, dobile su status i zaštićenog dela prirode. Postoji projekt, kojim bi se šume postepeno pretvarale u turističko rekreativnu zonu. Međutim, ni dinara nisu dobili, a ta sredstva bi bila ulagana u uređenje izletišta, kampova, itd. Ono što se poseče to se i pošumi ili prirodno obnavlja – kažu u Šumskom gazdinstvu.
Izmereno je da se godišnje oko 13 miliona kubika peska nađe u vazduhu, što znači da bi za dve godine Subotica bila zasuta peskom da nije šuma koje je okružuju, saopštili su nam stručnjaci za uzgoj, eksploataciju i korišćenje šuma iz Šumskog gazdinstva Subotica, Vitomir Ostojić, Veljko Čokić i Nikola Dokmanović. Pošto je ta pojava izražena, eolska pokretanja tla, odnosno, peska se na ovom području prate već 15 godina neprekidno. Za te potrebe postoje dve eolomerne, odnosno, meteorološke stanice. Jedna se nalazi u šumi a druga je van šume, na neobraslom zemljištu. Pored osnovnih meteoroloških pojava i kretanja peska, mere se temperature vazduha u zemljištu i iznad njega, kaže nam šumarski inženjer Ostojić.
Inače, ukupna površina kojima gazduje Šumsko gazdinstvo iznosi 4.457 hektara, od toga 3.544 ha otpada na šume (čija je ukupna masa 301.000 kubika), koje se protežu od Tavankuta do Hajdukova, polukružno oko grada, duž mađarsko-jugoslovenske granice, zatim 520 ha na šumsko zemljište i 15 ha na neplodno zemljište. Prema podacima kojima raspolaže gospodin Ostojić, najzastupljenije vrste (po masi) u subotičkim šumama su crni bor, bagrem, bela topola, evroamerička topola, koprivić, poljski jasen i brest.
Glavna vrsta je bagrem. Godišnji prirast subotičkih šuma iznosi 14.500 metara kubnih, a godišnji plan seče je 12,5 hiljada kubika (od toga je 6.000 metara kubnih tzv. sanitarna seča), i nastoji se da se taj trend zadrži, kažu nam u gazdinstvu. Svi ti planovi seče se odnose na uzgojne seče, znači ono što se poseče to se i pošumi ili prirodno obnavlja.
Sušenje subotičkih šuma nije, zasada, velikih razmera. Uzroci su najčešće spuštanje podzemnih voda, što za posledicu ima pojavu nedostatka vlage u zemljištu, zatim nepravilan raspored padavina i konačno bolesti koje, doduše, nisu od nekog značaja, jer ne prete opstanku šuma.
Poslednjih 4-5 godina uspešna veštačka obnova šuma je izostala zbog izrazito nepovoljnih klimatskih uslova. Naime, osnovni problem kod njihovog podizanja, na ovom području, jeste nedostatak padavina i visoke temperature peska (na 2 centimetra ispod površine peska izmerena je temperatura od 54 stepena), što se krajnje negativno odražava na život mlade biljke. Ove godine je veštački pošumljeno 67 hektara zemljišta, ali zbog pomenutih nepovoljnih faktora sve su se sadnice osušile. Inače, vrste koje se najviše uzgajaju su crni bor, bela topola i bagrem jer su veoma skromnih zahteva, dobro vezuju pesak, a i to su već odomaćene, odnosno, autohtone vrste, kaže nam Ostojić. Najuspešnije se prirodno obnavljaju bela topola, koprivić, crni bor i bagrem. Godišnji plan pošumljavanja je 65 hektara bagremom, 15 ha belom topolom i ostalo, što se samo, prirodnim putem, iz semena razvije. Ukupni desetogodišnji plan pošumljavanja iznosi 663 hektara, od čega se 100 ha prirodnim putem obnavlja. Nastale čistine, usled, recimo, sušenja ili seče stabala, se veoma teško ponovo podižu (bar, u poslednjih par godina). Ti problemi se pokušavaju prevazići nekim novim, ali zato skupim, metodama. Prvi eksperimenti su izvršeni u Deliblatskoj peščari, a rezultati će se videti sledeće godine, kažu nam stručnjaci. Odlukom Skupštine opštine Subotica iz 1976. godine, ove šume, osim što su prvenstveno zaštitnog karaktera, dobile su status i zaštićenog dela prirode. Tom odlukom, Opština se obavezala da će učestvovati u delu finansiranja projekta, kojim bi se šume postepeno pretvarale u turističko rekreativnu zonu. Međutim, kako kaže Ostojić, do današnjeg dana od Opštine ni dinara nisu dobili, a ta sredstva bi bila ulagana u uređenje izletišta, kampova, itd.
Posebna pažnja se posvećuje zaštiti i unapređenju flore i faune. Najvažnija zaštićena vrsta na ovom području je Šafranjika, jer se jedino ovde javlja u Jugoslaviji, i to samo na određenim lokalitetima. Međutim, pojedinci tu vrstu uništavaju, odnosno, čupaju je iz zemlje i prodaju na pijaci, što je krivično delo, priča nam Ostojić.
Sve programe i aktivnosti Šumskog gazdinstva prati Institut iz Novog Sada, republička inspekcija, ekološka inspekcija, zatim Zavod ra zaštitu prirode iz Novog Sada, Ministarstvo za zaštitu životne sredine i mnoge druge stručne službe.
J. Stantić, Subotičke Novine, Broj 48, 2. decembar 1994.